Otrovne gljive koje su od članova našeg društva nađena na zapadnom dijelu Istre.
Nema jedinstvene formule ,načina ili savjeta po kojem bi se moglo odrediti koja je gljiva otrovna
ili koja je jestiva. Sve priče o bijelom luku, crvima i puževima daleko su od istine.
No formula da se ne otrujete gljivama vrlo je jednostavna - nemojte ih jesti -
tada ste sto posto sigurni da se nećete gljivama otrovati.(Grunf)
Kao i u čitavoj zemlji i u Istri se mogu naći otrovne i smrtno otrovne gljive.
Jedna od najčešćih i najotrovnijih gljiva je sigurno
ZELENA PUPAVKA - Amanita phaloides. Iako se naziva zelena
boja njenog klobuka zna varirati od bijele do smeđe, stoga boja klobuka ne može nikako biti
glavna karakteristika za određivanje vrste gljive.
Na žalost trovanja koja izaziva često završavaju i smrtno
.Gljivar početnik lako je može zamijeniti sa svakom gljivom . razlog tome su njene
varijacije u boji klobuka, pa se tako može zamijeniti za sve vrste roda Agaricus (šampinjoni),
mednjaču, te sve jestive iz roda Amanita. Dok je mlada (još u "jajetu") lako se zamijeni sa bilo
kojom bijelom gljivom te jestivim amanitama.
To je jedan od razlog što se ne bi trebale brati nerazvijene gljive. Ista gljiva zna se "umiješati"
i u jestive gljive tj. rasti uz njih. Više puta na mjestu kestenove šume kod mjesta Ohnići nalazio sam
pupavku u busenu mednjača -(chiodini). Neopreznim branjem lako se sa skupom mednjača mogla ubrati
i smrtno otrovna pupavka. Najčešća trovanja su s njenom bijelom varijantom.
PANTERKA - Amanita pantherina. To je najčešća otrovna gljiva na području Kaštelira i nalazi se se u
svim šumama od mora do Učke. Gljiva s kojom ju je najlakše zamijeniti je PAPROTINKA ili sunčanica.
To je zbog sličnog klobuka na kojemu ostanu točkasti ostatci volve. Nedaleko od mjesta Baderna
u grupi od pedeset sunčanica bila je i jedna panterka. Gledajući naprijed ubrao sam i tu gljivu ali mi
se u ruci pojavio drugačiji osjećaj. Pogledavši bolje u ruci sam ugledao panterku. Ako se pri branju
gledaju sve karakteristike gljiva značajne za pojedini rod tada tu ne bi trebalo biti zabune.
Nije toliko otrovna kao zelena pupavka , ali su i trovanja tom gljivom vrlo opasna. Još jedna zanimljivost,
kada se u jesen pojave panterke tu u blizini mora biti koji vrganj.
OLOVASTA RUDOLISKA –Entoloma sinuatum – Isto tako vrlo česta otrovna gljiva u našim krajevima. Naraste vrlo velika i do 15 cm promjera u vrlo brojnijim grupama pa i u busenu više primjeraka zajedno.
Zbog svoje veličine i ljepote tako privlači pažnju berača. Mnogi tako naberu veće količine tih gljiva te
Ih onda na njihovu sreću ipak bace i ostave u šumi. Opisuje ju samo njeno ime. Boja klobuka podsjeća na
metalnu boju olova dok su listići sa donje strane blago crvenkasti, a u mladih gljiva još prljavo bijeli.
ZAVODNICA – Omphalotus olearius – Vrlo česta gljiva u našem kraju. Svojim izgledom i bojom podsjeća na lisičarku pa se neiskusnom beraču može potkrasti fatalna greška. Raste najčešće u busenu na trulom panju , ali ako je drvo jako trulo izgleda kao da raste iz zemlje . Na taj način može se pomisliti da se radi o lisičarki. No najlakše ju je otkriti ako se pogledaju listići ispod klobuka tzv. lamele. Lisičarka umjesto lamele ima određenu nervaturu koja izgleda kao rebra ili žile. Zanimljivost vezana za tu gljivu je da je
fluorescentna te svijetli u mraku ( tj.daje odsjaj svjetlu kojim je osvijetljena) . Posebnom foto tehnikom taj fenomen se može i snimiti.
LUDARA –Boletus satanas. Otrovna gljiva koja bi se mogla zamijeniti sa jestivim vrganjima. Gljiva je u pravilu vrlo robusna i krupna. Za razliku od poznatijih jestivih vrganja cjevčice ispod bijelo sivog klobuka su crvenkaste. Vrlo je neugodnog mirisa koji se kako je starija još pogoršava. Prema pisanju mnogih mikologa nije toliko opasna iako izaziva teške probavne smetnje. No kod bolesnih osoba i djece posljedice mogu biti vrlo teške.
OTROVNA PEČURKA-Agaricus xanthoderma–je gljiva vrlo slična svim jestivim šampinjonima. Najlakše ju je razlikovati
po boji u dnu stručka. Kada se prereže čitav stručak kod A.xanthoderma na prerezu se pojavi žuta boja. Nije toliko otrovna i izaziva pobavne smetnje, a svi mikolozi se čude što ju u Istri jedu i nitko za sada nije imao ozbiljne posljedice. No ipak se, kad već svi tvrde da je lagano otrovna ne bi trebala konzumirati.
CAPICE - Ramaria formosa- Gljiva je vrlo popularna ali nažalost nejestiva. Izaziva lakše probavne smetnje. Usprkos tome mnogi je jedu zamjenjujući je s jestivim capicama i to bez posljedica. Vrlo je teško makroskopski tj. golim okom utvrditi razlike među capicama ,stoga bolje ju je ostaviti kao ukras u prirodi.
VITEZOVKA -Tricholoma equestre- do nedavno smatrala se jestivom. Sam sam ju jeo prije više godina .Tada se u literaturi pojavile vijest da su u Francuskoj neke osobe smrtno stradale konzumirajući baš tu gljivu. U većini zamalja od tada se vodi kao otrovna. Bilo je i riječi da je otrovnost izazvala druga samo mikroskopom vidljiva gljivica koja se naseli na lamelama te gljive.
No o tome ćete više naći u stručnoj literaturi